Jedan od zaključaka nedavnog sastanka drvoprerađivača u Vladi RH odnosio se na veće korištenje drvne biomase pa je u tom smislu, uz pomoć resornog ministarstva, osnovano Povjerenstvo za prodaju šumske biomse putem postupaka javnog nadmetanja. Osim predstavnika Hrvatskih šuma u njemu se nalaze i predstavnici Udruženja drvno-prerađivačke industrije. Saznajemo da su na ovotjednoj sjednici Povjerenstva raspravljani kriteriji za prodaju šumske biomase i da su se pojavile velike razlike u stavovima drvoprerađivača i šumara. Prema prvom prijedlogu šumara na nadmetanju se mogu prijaviti domaće tvrtke iz djelatnosti Opskrbe električnom energijom (NKD D-35) koje nisu u teškoćama i ne duguju Državi, a Šumama ne mogu dugovati više od 5% ukupnog duga. Uz standardne dokaze o sposobnosti ponuditelja, moraju priložiti i dokaze za korištenje ogrijevnog drva za proizvodnju električne i toplinske energije, od lokacijskih dozvola do energetskih odobrenja. Drvoprerađivači smatraju da je izneseni prijedlog previše liberalno postavljen i da zapravo odgovara tvrtkama izvan drvne industrije, štoviše, špekulira se da tajnost koja se odnosi na sve informacije o sklapanju predugovora za šumsku biomasu to potvrđuje i da su predugovore potpisale tvrtke s dobrim informacijama, a ne tvrtke koje imaju kapacitete za izgradnju energetskih postrojenja. Navodno je nekoliko desetaka pravnih subjekata već sklopilo predugovore za više stotina tisuća kubika šumske biomase, a drvoprerađivači smatraju da upravo oni trebaju imati prednost pri nabavi ogrijevnog drva ili iverja iz Hrvatskih šuma, budući da oni već posjeduju drvni ostatak iz svojih tehnoloških procesa, no isti je nedovoljan za pokretanje optimalnih kogeneracijskih postrojenja. Šumari upozoravaju na problem neplaćanja, velikih dugovanja industrije i očito ne žele s biomasom ponoviti problem s pilanskim trupcima kada se u posljednjih godinu dana udvostručio dospjeli dug drvne industrije. S druge strane, znakovito je da se naglasak nakon sastanka u Vladi stavio na šumsku biomasu koja je inače na globalnoj razini vrlo konjunkturna i za istu i u Hrvatskoj postoje svakodnevni upiti različitih inozemnih investitora pa drvoprerađivači upozoravaju da bi predmetna biomasa mogla lako završiti u inozemstvu ili da bi potencijalni strani ulagači, koji do sada nisu djelovali u RH, prema ovakvim kriterijima mogli lako doći u prednost pri izgradnji novih energetskih kapaciteta. Treba istaknuti da je također nejasno o kojoj se raspoloživoj količini šumske biomase zapravo radi jer se često za potrebe politike prezentira kapacitet od nekoliko milijuna kubika godišnje, dok stručnjaci upozoravaju da se zapravo radi o nekoliko puta manjoj količini, koja proizlazi iz načina njenog pridobivanja tj. iz konfiguracije terena državnih šuma. U svakom slučaju, šumska biomasa postala je vruća tema oko koje se sada kroz Povjerenstvo spore šumari i drvoprerađivači, a utisak je da Vlada želi to pitanje ubrzano rješiti. Nadajmo se da će se pritom voditi računa o strateškim interesima jer šumska sirovina, a time i šumska biomasa predstavljaju jedan od rijetkih preostalih sirovinskih resursa RH.