Nova istraživanja pokazuju da bi hrastove šume mogle imati znatno važniju ulogu u ublažavanju klimatskih promjena nego što se dosad pretpostavljalo. Znanstvenici upozoravaju da brojni klimatski modeli podcjenjuju količinu ugljika koju šume dugoročno pohranjuju jer se uglavnom oslanjaju na pojednostavljene procjene rasta stabala i biomase.
Prema rezultatima istraživanja američkog Sveučilišta Columbia, hrastove šume mogu nastaviti akumulirati značajne količine ugljika i u starijoj dobi, što dovodi u pitanje uvriježeno mišljenje da starije sastojine imaju ograničenu sposobnost vezanja ugljika. Znanstvenici ističu da postojeći modeli često ne uzimaju u obzir složene procese pohrane ugljika u drvu, tlu i drugim dijelovima šumskog ekosustava.
To je posebno važno za Europu, gdje hrastove šume zauzimaju velike površine i predstavljaju važan izvor sirovine za drvnu industriju. Preciznije procjene kapaciteta pohrane ugljika mogle bi utjecati na buduće politike gospodarenja šumama, sustave obračuna ugljičnih kredita te vrednovanje doprinosa šumarstva klimatskim ciljevima.
Stručnjaci naglašavaju da je za točnije procjene potrebno unaprijediti modele koji povezuju rast stabala, šumsko tlo i dugotrajno skladištenje ugljika u drvnim proizvodima. Takav pristup mogao bi pokazati da gospodarenje hrastovim šumama ima veći klimatski značaj nego što se dosad smatralo.