Uz preko 70 sudionika iz svih zemalja Regije te uz nazočnost vodećih međunarodnih stručnjaka iz globanih šumarskih institucija iz Geneve, Bruxellesa i Budimpešte, održana je 14.06. konferencija koja se bavila temama certifikacije šuma te upravljanjem i gospodarenjem privatnim šumama na području zemalja jugoistočne Europe. Ohrabruje činjenica da je dio državnih šuma ili već certificiran ili je pokrenut postupak, a u Hrvatskoj je taj postupak okončan još 2001. godine dobivanjem FSC-a, što se nedovoljno ističe budući da je ta činjenica pokrenula niz inicijativa kroz same drvoprerađivačke tvrtke i njihove CoC certifikate bez kojih je sve teže prodavati na svjetskom tržištu. Na skupu je predstavljena i PEFC shema, pogodnija za manje šumske posjede, pa se očekuje da će se u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj slijediti primjer Slovenije čiji su stručnjaci također u Banja Luci predstavili svoja iskustva, kao i iskustva u Crnoj Gori. Nenad Bužanin, glavni organizator skupa kojeg je podržao i PEFC, Europsko udruženje privatnih šumovlasnika CEPF te FAO iz Budimpešte, ističe da edukacija o certificiranju mora biti sastavni dio šumarske politike u narednom razdoblju u svim zemljama jer je proces certifikacije u privatnim šumama složen proces pa vlasnike najprije treba educirati o važnosti šuma te potencijalnim dobitima za privatne šumoposjednike. Profesor Mersudin Avdibegović sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu dodaje da je scena privatnih šumovlasnika razjedinjena te da svi zajednički moraju izraditi projekte kojima će se aplicirati za EU sredstva. Prioritet u certiciranju mora biti na državnim šumama, a u privatnim šumama treba poticati pionirske aktivnosti jer većina šuma u Regiji je u državnom vlasništvu, imaju bolje zalihe i veću potražnju za drvnim sortimentima pa im je lakše prodati robu. Skrenuta je pažnja i na zelenu javnu nabavu gdje je potrebno posvetiti posebnu pažnju certificiranim proizvodima kako bi lokalne vlasti sve češće provodile društveno odgovornu javnu nabavu. Sudionici skupa smatraju da je lokalna svijest o važnosti drva i šume preslaba pa bi lokalna proizvodnja drva, ako se to ugradi u zakonske i podzakonske okvire javne nabave, mogla doći će do punog izražaja sa svim socijalnim, društvenim i ekološkim prednostima. Na kraju je podvučeno kako treba izbjeći pomodarstvo i komplicirane procedure u šumarstvu koje “plaše” šumare, institucije i šumoposjednike te kupce.