Vlada RH nedavno je odobrila Program financiranja ekološke mreže Natura 2000. Neosporno je kako je potrebno uložiti u obnovu šumskih staništa i u očuvanje bioraznolikosti, naročito onih vrsta vezanih uz stare sastojine i suho drvo. Predviđeni su i poticaji za šumovlasnike, kako bi stavili svoje šume u mirovanje čime se ostvaruju ekološki ciljevi i daje važan doprinos EU politikama. Ipak, postavlja se pitanje kako će se nadoknaditi sirovina koja će ostati u šumi?
Povodom donošenja odluke Vlade RH o financiranju ekološke mreže Natura 2000 s iznosom od preko 45 milijuna eura povele su se mnoge stručne rasprave u kojima šumovlasnici i općenito šumari izražavaju zadovoljstvo, ne toliko zbog utjecaja i doprinosa šumarskih krugova na razini EU-a, nego više zbog utjecaja zaštitara prirode koji su kroz mrežu NATURA 2000 stvorili učinkovite mehanizme za očuvanje šuma te za motiviranje vlasnika šuma prema njihovom uključivanju u niz ekoloških aktivnosti.
U okviru novog Strateškog plana za poljoprivredu razvit će se sustav isplate naknade za privatne šumoposjednike koji imaju ograničenja u gospodarenju šumama proizašla iz provedbe mjera očuvanja šumskih vrsta i stanišnih tipova s priloga Direktive o staništima i Direktive o pticama. Također, u usvojenom dokumentu se navodi kako je potrebno razviti sustav isplate naknade za ograničenja za sve šumoposjednike koja proizlaze iz „no-managementa“ u sadašnjim i budućim područjima stroge zaštite koje je RH dužna uspostaviti do 2030. sukladno Strategiji EU-a za bioraznolikost.
Nitko ne dvoji kako je potrebna dodatna obnova pojedinih vrijednih šumskih staništa i ekoloških uvjeta, odnosno kako treba nastaviti s očuvanjem bioraznolikosti, što je do sada u RH bio rezultat šumarske tradicije od preko 250 godina i održivog gospodarenja, gdje je skoro 30% prirasta svake godine zadržavano u drvnim zalihama. Klimatske promjene također prijete, pa se postavlja pitanje što će se događati na tržištu kada će se unutar šuma koje čine 50% zaštićenih NATURA područja (a ono čini 35% RH) početi provoditi aktivna zaštita u obliku „mirovanja šuma“ za što će vlasnici dobivati primjerene naknade. Industrija zasada nije pokazala veće zanimanje za ovu temu, ali će zasigurno uslijed trendova na tržištu i stalne „gladi za drvnom sirovinom“ morati pronaći alternativne oblike nabave drva koje će ovom regulativom ostati u šumi, zbog ekoloških razloga.