Novo istraživanje pokazuje da kod masivnih drvenih konstrukcija, posebice CLT-a, ključni rizik nakon požara ne dolazi od vatre, već od vode iz prskalica automatskog sustava za gašenje požar. Ispitivanja u stvarnim uvjetima pokazala su da je izravno oštećenje od požara relativno ograničeno, dok voda prodire duboko u konstrukcijske spojeve i zadržava se u skrivenim šupljinama.
Tijekom testova u zaštićenim prostorima ispušteno je između 3.000 i 4.400 litara vode, pri čemu je vlaga u roku od sat vremena prodrla u sve ključne spojeve, posebno u zone opterećenih stupova. Problem dodatno otežava činjenica da standardna mjerenja često ne detektiraju vlagu zarobljenu u unutarnjim slojevima.
Sušenje konstrukcije nakon intervencije pokazalo se složenijim nego što se očekivalo. U mnogim slučajevima bilo je potrebno uklanjanje završnih slojeva, a kod najkritičnijih spojeva i aktivno prozračivanje kroz dodatno izvedene otvore.
Rezultati, koje su podržali vodeći globalni osiguravatelji, ukazuju da oštećenja nakon požara ili od vode postaju ključan faktor u procjeni rizika i upotrebljivosti objekata. Time se otvara novo pitanje za drvni sektor: kako projektirati CLT sustave koji će uz otpornost na požar osigurati i učinkovito upravljanje vlagom nakon gašenja?