Napetosti u transatlantskoj trgovini pojačale su se kako raste neizvjesnost oko američkih razina carinskih tarifa u sektoru drva i namještaja. Unatoč nedavnim izjavama Washingtona koje sugeriraju nagla povećanja, okvirni sporazum između Sjedinjenih Država i Europske unije, koji ograničava carine na 15%, ostaje na snazi. „Stopa od 15% svakako nije zanemariva, ali je poželjnija od opasnih rizika od 30% ili čak 50%“, rekao je Claudio Feltrin, predsjednik talijanske asocijacije Federlegno Arredo. Napomenuo je kako sporazum zasad isključuje EU iz strožih carinskih tarifa koje je nagovijestio predsjednik Trump. „Trenutno američko predsjedništvo naviknulo nas je na brze izjave i demantije, ali službeni okvir ostaje važeći“, dodao je Feltrin.
Prve posljedice već su vidljive. Prema podacima udruženja Federlegno Arredo, izvoz talijanskog namještaja u SAD pao je za 7,7%. Industrija namještaja u Italiji je ostvarila 52 mlrd. EUR prometa u 2024. godini, od čega samo 2,2 mlrd. EUR dolazi s američkog tržišta, najvećeg neeuropskog odredišta sektora i drugog ukupno velikog – pojedinačnog tržišta nakon Francuske. Pad je izazvao zabrinutost među talijanskim proizvođačima, posebice u segmentu luksuznih proizvoda od kojih se neki upravo oslanjaju na SAD za do 40% svojih prihoda. Feltrin je otkrio kako je Federacija u dijalogu s talijanskim institucijama kako bi se osnovao fond za podršku pogođenim tvrtkama, naglašavajući da je „glavni učinak ovih najava neizvjesnost“, što također uznemiruje dobavljače iz Italije, ali i uvoznike – američke partnere.
Osim izravnog utjecaja, globalni lanac opskrbe već se mijenja. Kineski proizvođači koji su bili dugo dominantni dobavljači SAD-u, sada preusmjeravaju izvoz prema Europi usred pada američke potražnje. Kao rezultat toga, europski uvoz kineskog namještaja porastao je za 38% u ožujku, čak i prije nego što su stupile na snagu pune carinske mjere, odnosno Kinezi su se preorijentirali na Europu, dok je Trump najavljivao veće carine. Priljev kineske robe bi mogao pojačati i lokalnu konkurenciju unutar tržišta EU, što bi pogoršalo izazove za domaće proizvođače koji se već bore s nestabilnim trgovinskim politikama, te brojnim ograničenjima, poput odgođene najave Uredbe EUDR. Carine su uglavnom namijenjene zaštiti nacionalnih industrija, ali „njih u konačnici snosi tržište koje ih primjenjuje“ – podsjetnik je to kako će i američki potrošači osjetiti posljedice trgovinske nesigurnosti koje je u konačnici kreirala Bijela kuća.