23. Drvno-tehnološka konferencija, u organizaciji Hrvatskog drvnog klastera, održana je 11. i 12. svibnja 2026. godine u Opatiji te je još jednom potvrdila status središnjeg godišnjeg okupljanja drvno-prerađivačkog i šumarskog sektora Hrvatske i regije. Konferencija je održana pod pokroviteljstvom potpredsjednika Vlade Olega Butkovića, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva te Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Tijekom dva dana konferencija je okupila vodeće predstavnike industrije, institucija, akademske zajednice i međunarodnih organizacija iz Hrvatske i zemalja jugoistočne Europe, stvarajući prostor za otvoreni dijalog o ključnim izazovima i budućnosti sektora. Ovogodišnje izdanje prvi je put održano u hibridnom obliku, uz mogućnost praćenja putem YouTube prijenosa i online uključenja dijela govornika putem Zoom platforme.
Na svečanom otvorenju sudionicima su se obratili mr. sc. Zdenko Bogović iz Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika, Laurent Sessa, predsjednik i član Upravnog odbora CEPF Bruxelles, Tamara Golomajer iz tvrtke Intercet d.o.o./Weinig Group, Nedeljko Jović iz Šuma RS iz Banja Luke, prof. dr. sc. Alan Antonović, prodekan Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, Blaženka Kulić iz Primorsko-goranske županije te Vesna Bartolović iz HABOR-a. Delegaciju Hrvatskih šuma predvodio je Damir Miškulin iz UŠP Zagreb, dok je moderator i komentator prvoga dana konferencije bio Mislav Togonal.
U ponedjeljak 11. svibnja je održano više tematskih blokova s najaktualnijim temama kroz koje su stručnjaci i predstavnici industrije analizirali stanje na tržištu, dostupnost drvne sirovine, europsku regulativu, kadrovske izazove, kao i razvojne mogućnosti sektora.
Prvi blok konferencije bio je usmjeren na stanje na tržištu drvne sirovine, višegodišnje ugovore, nedostatak kadrova te utjecaj europskih politika na drvni i šumarski sektor. O ključnim izazovima sektora govorio je dr. Ivić Pašalić, predsjednik HUP Udruge drvne industrije, istaknuvši kako sektor već dulje vrijeme upozorava na otežanu komunikaciju s nadležnim institucijama i potrebu za snažnijim dijalogom. – Sektor nikad nije bio ujedinjeniji. Svi imamo samo dva pitanja: Je li hrvatska drvna industrija strateška industrija i što će biti iza 1.1.2028.? Stoga otvoreno pitamo kada se može početi razgovarati s nadležnim institucijama o ovom pitanju?
U raspravi se upozorilo i na neizvjesnost nakon isteka ugovora 2027. godine, smanjenu dostupnost sirovine i potrebu za restrukturiranjem dijela proizvodnih kapaciteta, budući da su na tržištu prisutni slučajevi zatvaranja tvornica, promjene vlasništva, ali i primjeri novih ulaganja. Robert Žulj, CEO Bjelin Grupe, najveće proizvodne grupacije u ovom dijelu Europe govorio je o trenutačnim izazovima poslovanja, smanjenju profitabilnosti pilanarstva te problemima dostupnosti trupaca koji utječu na poslovne odluke i organizaciju proizvodnje. – Ne vidimo više profitabilnost u nekim našim dosadašnjim poslovima, posebice u primarnoj preradi. Neosporno je kako su određeni dijelovi poslovanja višak i generiraju gubitke. Jedan od razloga za to je i aktualna situacija s trupcima.
Ante Bodrožić iz Teknoxgroup je uvodno govorio o pozitivno iskustvu izlaganja na nedavno održanom IFAT sajmu u Münchenu gdje su austrijski principali uspješno predstavili inovativne tehnologije za biomasu čije potražnja je u porastu. Iste tržišne trendove s drvnim ostatkom je potvrdio i Jerko Janković iz tvrtke Euro Janković iz Đakova koji se već 20 godina bavi ambalažom i biomasom te je najavio organizaciju specijaliziranog sajma i stručne konferencije sličnog formata tijekom srpnja u Osijeku.
Izv.prof.dr.sc. Krešimir Greger s Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu je na početku ovog tematskog bloka najavio zatvaranje Studija drvne tehnologije u Vinkovcima te o posljedicama koje to ostavlja na drvni i šumarski sektor. – Jedan od razloga je i zatvaranje tvornica grupacije Bjelin u Bjelovar i u Ogulin. Zadržavanje i pronalazak novih kadrova će biti sve teže i zahtjevnije. Kad prođe kriza, trebat će nam inženjeri, ali ih neće biti jer za njihovo stvaranje treba 3-5 godina, a za strateške pomake i 10 godina.
U prvoj panel raspravi su sudjelovali Laurent Sessa iz Ancala Group, Franjo Mihelčić iz Lokvi, Boris Savić (DIV HM Županja) te mr. sc. Zdenko Bogović iz europske udruge šumovlasnika CEPF sa sjedištem u Bruxellesu, gdje se osim stalnog izazova sa sirovinama otvorilo i pitanje obrazovanja stručnih kadrova, posebice zbog smanjenog interesa za studije drvne tehnologije te o evidentnom nedostatku CNC operatera i inženjera na tržištu rada. Zdenko Bogović se osvrnuo na europske politike i njihov stav prema ovoj temi: – Ključni dionik u šumarskoj europskoj priči su zelene politike. Naše šume su ponos EU. Zasad mi imamo vremena i možemo sami kreirati svoje regulative. To je ključno. U raspravi je poseban naglasak stavljen na biomasu, kružno gospodarstvo, što je komentirao i Laurent Sessa, ujedno i član Upravnog odbora europske udruge za biomasu: – Jedino čega Hrvatska ima u respektabilnoj količini je biomasa, ali to se ne može iskoristiti do kraja. Ima i sistemskih grešaka, jer se potiču cementare da hvataju ugljik, a kogeneracije i elektrane ne.
Situaciju s povećanjem ekoloških regulativa, primjerice s naznakama povećanja količine mrtvog drva, a što će vjerojatno utjecati na buduće sječive etate komentirala je Ivana Pečnik Kastner iz Hrvatskih šuma UŠP Delnice: – Hrvatske šume rade striktno po važećoj zakonskoj regulativi, što možda nije uvijek onako kako mi kao struka smatramo da treba, ali uvijek su planovi i osnove ispred svega. Franjo Mihelčić iz tvrtke Lokve komentirao je njihovo specifično poslovanje u Gorskom kotaru: – Mi imamo dovoljnu sirovinsku bazu za razvoj naše regije. Drvna sirovina bi trebala biti iskorištena u regiji i ne bi trebala biti prodana u druge dijelove države ili u izvoz. Boris Savić iz tvrtke DIV HM je također komentar njihove situacije: – Mi nemamo ugovor i sirovinu kupujemo na slobodnom tržištu, a ugovori se uobičajeno potpisuju na 10 godina te se nažalost ne mijenjaju u tom roku, a industrije i tvrtke se mijenjaju, kao što se mijenja i tržište svakodnevno pred našim očima. Ova panel rasprava je iznjedrila zaključak kako na šumi bazirani sektor mora zajednički nastupiti prema europskim regulatornim okvirima, ali i prema donositeljima odluka i dionicima koji su zaduženi za stvaranja nacionalnih politika.
Značajnu pozornost prisutnih izazvala je druga panel rasprava o istrazi Europske komisije protiv Hrvatske zbog moguće skrivene potpore drvnoj industriji kroz model raspodjele drvne sirovine, odnosno zbog sumnji za prodaju robe po netržišnim cijenama. Ova, u stručnoj javnosti poprilično kontroverzna tema otvorena je kroz izlaganje Franca Ferlina, međunarodnog konzultanta različitih UN-ovih agencija, koji se javio online iz Podgorice. Ova tema je izazvala dosta komentara publike, a u samom panelu od strane Viktora Horvatinovića, Nikole Požgaja i Alana Mioča, direktora Bauwerk grupacije.
Franc Ferlin je u svom izlaganju istaknuo niz nelogičnosti oko tržišne pozicije višegodišnjih ugovora i monopolističkog položaja Hrvatskih šuma u posljednjih 30 godina: – Očito je kako postojeći ugovori nisu u skladu s EU pravilnicima, odnosno tržišnim mehanizmima. Cijene moraju biti tržišno prilagođavane i ne smiju rezultirati prednošću za određene kompanije. Ako će se to smatrati kao državna pomoć, mora bit jasno tko ju daje, Hrvatske šume ili sama država. Riječ o presedanu na europskoj razini te postoji pravo na ugovore, kao što je to i u Sloveniji, ali želim istaknuti kako će vrlo vjerojatno europske institucije ovoj istrazi pristupiti s posebnom pažnjom te ne mora značiti da će se nužno donijeti štetan zaključak za Hrvatsku, zaključio je Ferlin.
Također, raspravljalo se o sirovinskim pitanjima, dostupnosti sirovine, prijedlogu Zakona o industrijskoj preradi drva, odnosno o aktualnoj ulozi Hrvatskih šuma. Bilo je dosta govora o tržišnom položaju domaće prerade, očuvanju radnih mjesta te konkurentskom pritisku iz Kine i drugih zemalja. Nikola Požgaj iz Požgaj grupe je iznio svoja složena iskustva s nabavom sirovine, koja su rezultirala i nekim tužbama te uskraćivanjem ugovornih količina: – Četvrtinu sirovine nabavljamo od Hrvatskih šuma, a ostatak na tržištu. Nas ne brine toliko istek ugovora. Mi smo spremni da se cijene preslože. Zapravo, Kina je naša velika konkurencija, koju često zanemarujemo, zaključio je Požgaj. Alan Mioč iz Bauwerka je rekao kako uopće ne stoje glasine da je njihova grupacija pokrenula procese u Bruxellesu, nego je koristila sva raspoloživa sredstva za povećanje količina, jer trenutno zapošljavaju preko 360 radnika, a raspolažu ugovorom manjim od 4.000 kubika, što predstavlja očigledni nesrazmjer u odnosu na druge drvoprerađivačke subjekte. – Mi smo švicarska proizvodna grupacija, s pogonima diljem svijeta, a u Hrvatskoj imamo simbolično i zabetoniranu količinu sirovine u našim ugovorima, bez obzira na činjenicu koliko ljudi zapošljavamo i koliko kontinuirano ulažemo u poboljšanje tehnoloških procesa. Viktor Horvatinović iz Pearl Grupe je istaknuo niz razloga za sirovinskih modela, jer su danas vlasnici najvećih drvoprerađivačkih tvrtki u Hrvatskoj stranci koji zapošljavaju hrvatske radnike i koriste mahom hrvatsku sirovinu. – To je model koji čuva radna mjesta, ostavlja proizvodnju u Hrvatskoj i kao takvog ga treba čuvati. Sigurno ima mana, ali treba ga unaprijediti.
Marijan Kavran je ispred Hrvatskog drvnog klastera istaknuo kako postoji niz povijesnih, ali i kratkoročnih razloga za zabrinutost, ali trenutačno je najveći problem ove industrije stav resornog ministarstva da se sa sektorom i s dionicima direktno ne komunicira dok traje istraga Europske komisije. – Bitno je naglasiti kako se u Bruxellesu istraga vodi protiv Hrvatske, a ne protiv drvnog i šumarskog sektora koji mora nesmetano funkcionirati, budući kako na svjetskom tržištu postoje brojni zastoji, ograničenja kao i niz razloga za zabrinutost. Svi budući modeli trebaju voditi računa o zapošljavanju, o budućnosti domaćih tvrtki te pronaći model raspodjele sirovine koji će biti dugoročno održiv i osigurati stabilnost sektora, odnosno ravnopravnije tržišne uvjete.
U trećem i četvrtom bloku predstavljene su najnovije tehnologije u preradi drva i biomase te se razgovaralo o europskim politikama i EUDR-u. Marko Bajželj iz slovenske konzultantske tvrtke Pantiko je u svom izlaganju objavio kako su uredbe EUDR-a znatno relaksirane u ovom pripremnom periodu, budući kako je ista Uredba bila odgođena do 31.12.2026.
Uz aktualne sektorske teme, konferencija je donijela i pregled najnovijih tehnoloških rješenja i inovacija. Svoja napredna rješenja predstavile su tvrtke Intercet d.o.o./Weinig Group, Unimex, Centrometal, Kohlbach/KBE BioEnergie, Teknoxgroup i Koimpex, dok su o drvnoj sirovini, energetskoj učinkovitosti i inovacijama govorili Blanka Kobaš iz Uni Viridasa, Olivera Milanović iz grupacije Ancala, Tomislav Hodalj iz tvrtke Egorra te prof. dr. sc. Alan Antonović, prodekan Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.
Damir Miškulin iz Hrvatskih šuma je optimistično zaključio prvi i vrlo intenzivni dio konferencije komentarom kako nesumnjivo treba ići u reviziju i poboljšanje sadašnjih modela ugovaranja drvne sirovine: – Imamo dobru razinu gospodarenja u šumarstvu, stoga nismo zabrinuti za budućnost naših šuma, ali tržišna situacija je izazovna. Treba okupiti sve zainteresirane strane te zajedničkim snagama drvne industrije, Vlade i Hrvatskih šuma pokrenuti razgovore.
Okrugli stol posvećen biomasi, energetskom drvu i dostupnosti drvnog peleta na hrvatskom tržištu okupio je brojne sudionike koji su upozorili na nestabilnost tržišta biomase, rast cijena i logističke izazove oko plasmana peleta, ali i na važnost razvoja lokalnih dobavnih lanaca. Istaknuto je kako je Hrvatska tijekom 2025. godine uvezla preko 200.000 tona biomase iz Slovenije, dok se u prethodnim desetljećima iz Hrvatske izvozila sječka prema Mađarskoj, Sloveniji i prema Austriji. Kogeneracije su veliki potrošači energetskog drva, ali domaća tržišna situacija i dalje oscilira između manjka i viška sirovine, unatoč velikim količinama koje su na tržište dospjele iz spačvanskih šuma tijekom vjetroloma. Raspravljalo se i o važnosti korištenja različitih izvora biomase, uključujući poljoprivredni i komunalni otpad te o potrebi razvoja tržišno održivih modela proizvodnje energije i topline, budući kako su primjeri suradnje po ago-forestry modelu rezultirali isporukom toplnine za stakleničku i plasteničku proizvodnju. Sudionici su naglasili kako je biomasa još uvijek zanemarena u energetskim strategijama RH te predstavlja jedan od ključnih domaćih održivih i postojanih energetskih resursa. Biomasa ima krucijalnu ulogu u revitalizaciji života na šumskim ruralnim područjima i značajan potencijal za razvoj kružnog gospodarstva, odnosno za smanjenje emisija CO2.
Prvi dan konferencije je zaključen tombolom i večerom te neformalnim druženjem u hotelu Royal.
U utorak 12. svibnja, nastavljen je rad konferencije održavanjem petog tematskog blok posvećenog kadrovskim izazovima, mobilizaciji radne snage i otežanom popunjavanju srednjoškolskih i visokoškolskih programa. Sudionici su upozorili na sve manji interes za strukovna zanimanja, jer nekim srednjim školama prijeti ukidanje programa. Apostrofiran je nedostatak praktične uključenosti studenata u stručne projekte, inozemne prakse i sajamske aktivnosti. Posebno su istaknuti problemi nedostatka mentora i konkurentnosti plaća u sektoru. Predstavljene su i istaknute pojedine mjere poticanja obrazovanja, poput županijskih subvencija za učenike na području Gorskog kotara te poreznih olakšica za tvrtke koje ulažu u školstvo i edukaciju kadrova. Vesna Bartolović iz HABOR-a je predstavila dostupne modele financiranja tvrtki koje se bave inovacijama te istaknula kako HABOR nudi povoljne modele financiranja za sektor šumarstva i drvne industrije (Fil Rouge Capital – fond rizičnog kapitala i Vesna Deep Tech Venture Fund za inovacije).
Blaženka Kulić iz Primorsko-goranske županije je predstavila mjere koje njihova županija nudi kao poticaje za srednjoškolce koji upišu srednju školu na području Gorskog kotara obliku darovnice kako ne bi isključila druge vrste stipendije. Ova mjera bi dugoročno mogla utjecati na revitalizaciju drvnog sektora. Ivica Jurić iz Koimpexa je na naglasio važnost uloge mentora u srednjoškolskom i fakultetskom obrazovanju, a ostali sudionici su se referirali na nedovoljnu zastupljenost studenata u stručnim i znanstvenim radovima i istraživanjima. Andreja Popović iz Unimexa je opisala svoje pozitivno iskustvo dualnog obrazovanja i prakse koja se odvijala u Njemačkoj. Takvi primjeri su uspoređeni s hrvatskim modelom gdje suradnja tvrtki i strukovnih škola nije zadovoljavajuća, jer postoji mogućnosti za poboljšanja i za napredak u školskim kurikulumima.
U sklopu konferencije predstavljene su i mogućnosti financiranja kroz direktne EU fondove iz Bruxellesa, koji se u Hrvatskoj još uvijek nedovoljno koriste. Sudionici su istaknuli kako direktni EU projekti omogućuju financiranje inovacija, međunarodno povezivanje i razvoj sektora, ali zahtijevaju kvalitetnu pripremu, administrativne kapacitete i jače projektno umrežavanje. Aleksandra Momić iz JPŠ Šume RS je opisala konkretna iskustva oko formiranja projektnih konzorcija za projekte na međunarodne tendere. Tvrtke ne posjeduju dovoljno informacija za pripremu projekata i njihovo direktnu prijavu na javne pozive u Bruxellesu, budući kako se 20 posto EU sredstava plasira preko briselskih agencija i ustanova, a 80 posto preko direktnog nacionalnog financiranja.
SAŽETAK
Ovogodišnja Drvno-tehnološka konferencija još je jednom pokazala kako upravo dijalog struke, institucija i gospodarstva predstavlja ključ za održivi razvoj drvno-prerađivačkog i šumarskog sektora, unatoč velikim razlikama u iznesenim stajalištima i različitim prijedlozima za rješavanje postojeće krize u sektoru, jer je evidentno kako postoje suprotstavljena stajališta većine dionika. Kroz brojne rasprave, stručna predavanja i neformalna druženja potvrđena je važnost zajedničkog djelovanja u vremenu velikih tržišnih i regulatornih promjena, ali i potreba za stvaranjem novih partnerstava, primjenom modernih inovacija i razvojnih politika koje će oblikovati budućnost ove perspektivne industrije. Sljedeće, 24. izdanje Drvno-tehnološke konferencije održat će se u Opatiji 7. i 8. lipnja 2027. godine.
ZAKLJUČCI
1. Uočava se nedostatak jasne politike upravljanja drvnom sirovinom i višegodišnjim ugovorima, što predstavlja jedan od najvećih izazova hrvatskog na šumi baziranog sektora.
2. Drvna industrija i šumarstvo ne djeluju koordinirano kako bi zaštitili interese sektora unutar hrvatskih i europskih zelenih politika i regulatornih okvira, posebice oko rastućih pritisaka na biomasu, mrtvo drvo i trgovanje ugljičnim kvotama.
3. Istraga Europske komisije dolazi u kritičnom trenutku povećanih međunarodnih napetosti i tržišnih usporavanja, ali ista otvara pitanje dugoročne održivosti modela raspodjele drvne sirovine, jačanja konkurentnosti domaćih tvrtki kao i održivog upravljanja sektorom.
4. Očuvanje radnih mjesta u sektoru i razvoj ruralnih područja na kojima djeluju sektorske tvrtke nisu promatrani kao strateški interes Republike Hrvatske niti se nalaze u strateškim dokumentima.
5. Biomasa je podcijenjeni oblik obnovljivih izvora energije i predstavlja važan domaći energetski resurs s velikim potencijalom za razvoj kružnog gospodarstva i smanjenje emisija CO2.
6. Izostaje sustavno ulaganje u obrazovanje, mentoriranje i bolje vrednovanje rada stoga nije moguće osigurati dovoljan broj kvalificiranih kadrova za budući razvoj sektora posebice u ruralnim područjima gdje se ukidaju pojedini obrazovni programi.
7. Kroz nacionalno financiranje do sada su ostvarena značajna ulaganja u sektor, ali izostala su financiranja u području inovacija, održivosti i međunarodne konkurentnosti, kao i oformljivanje izvoznih konzorcija.
PREPORUKE
1. Potrebno je s ključnim sektorskim dionicima otvoriti institucionalni dijalog i raspravu o modelu višegodišnjih ugovora nakon 2027. godine kako bi se osigurala stabilnost drvne industrije i dugoročni razvoj sektora.
2. Nužno je sustavno pripremati i predlagati zelenu regulativu koja će valorizirati prednosti i tradiciju hrvatskog šumarstva, vodeći računa o europskim smjernicama, ali i o interesima domaćih vlasnika šuma (ugljični krediti), kao i jedinica lokalne samouprave i cjelokupne zajednice.
3. Od iznimne važnosti je izraditi transparentan i tržišno usklađen model raspodjele drvne sirovine koji će istodobno štititi domaću preradu, sirovinske resurse i biti usklađen s tržišnim pravilima Europske unije.
4. Hrvatska treba uvažiti ključne prednosti na šumi baziranog sektora, definirati nacionalnu strategiju razvoja industrijske prerade drva uz smanjenje birokratskog opterećenja i regulatorne nesigurnosti uz jačanje međunarodne konkurentnosti sektora.
5. Potrebno je nastaviti valorizaciju drvne biomase i goriva na bazi biomase, kao i razvijati lokalne i regionalne lance opskrbe biomasom uz poticanje korištenja različitih oblika biomase i jačanje kružnog gospodarstva.
6. Obrazovni sustav traži kontinuirano ulaganje nadležnih institucija i gospodarskih subjekata bilo kroz stipendije, mentorstva, praktičnu nastavu ili kroz financijske poticaje za učenike i studente drvno-tehnoloških i šumarskih zanimanja.
7. Nužno je pokrenuti nacionalne kampanje o ekološkoj i održivoj važnosti sektora, kao i kampanje usmjerene na informiranje i edukacije tvrtki o mogućnostima direktnog EU financiranja, sudjelovanja u projektnim konzorcijima i međunarodnim partnerstvima.
Fotografije s konferencije možete pogledati u GALERIJI.