Iako su Australija i brojne zapadne države nakon početka rata u Ukrajini zabranile uvoz ruskog drva i drvnih proizvoda, rusko drvo i dalje završava na svjetskom tržištu, ali preko drugih država. Stručnjaci upozoravaju da se ruska drvna sirovina često izvozi u Kinu, gdje se prerađuje u podove, namještaj, šperploče ili građevinske elemente, a zatim izvozi dalje kao kineski proizvod.
Tako konačni kupac često više ne vidi stvarno podrijetlo drva. Ako je, primjerice, ruski trupac u Kini pretvoren u gotov parket ili kuhinjski element, proizvod se u izvoznim dokumentima može voditi kao proizvod kineske industrije. Upravo zbog toga dio proizvoda od ruskog drva može završiti i u australskim kućama, iako Australija službeno ne uvozi rusko drvo.
Problem dodatno otežava složen međunarodni lanac opskrbe. Drvo može proći kroz više država, posrednika i tvornica prije nego dođe do trgovina ili gradilišta. Stručnjaci navode da je kod pojedinih proizvoda vrlo teško dokazati odakle je drvo izvorno došlo, osobito ako se miješa s drvnom sirovinom iz drugih zemalja.
Australske vlasti i dio drvne industrije zato traže strože kontrole podrijetla drvnih proizvoda i bolju sljedivost sirovine. Cilj je spriječiti zaobilaženje sankcija te osigurati da proizvodi od drva na tržištu zaista dolaze iz legalnih i transparentnih izvora.