Nedvojbeno je kako kanadski drvni sektor ulazi u razdoblje pojačanog pritiska. To proizlazi iz novog izvješća o izgledima sektora pod nazivom “Meko drvo – carine, turbulencije i novi trgovinski tokovi do 2030”. Industrija ostaje uvelike ovisna o izvozu, s oko 65 posto ukupne proizvodnje drva koji se izvozi u inozemstvo, a Sjedinjene Države i dalje dominiraju kao primarno kanadsko tržište, čineći otprilike 87 posto izvoza drva u 2025. Međutim, novo nametnute američke trgovinske barijere, uključujući carine iz članka 232 uz više antidampinške (AD) i kompenzacijske carine (CVD) povećale su troškove za kanadske proizvođače za procijenjenih 25-30%. Ovaj nagli porast troškova značajno je smanjio konkurentnost proizvođača i gurnuo mnoge pilane u negativne marže, vršeći značajan pritisak na profitabilnost sektora.
Diverzifikacija tržišta u Kanadi ostaje ograničena. U 2025. kanadski izvoz izvan SAD-a čini samo 13 posto ukupnih pošiljki što je znatno ispod povijesnog prosjeka od otprilike 20 posto u posljednja dva desetljeća. Iako Kanada cilja na alternativna tržišta poput Kine, Japana, Indije, Europe i Bliskog istoka, strukturni izazovi i dalje postoje, a nije jednostavno pokrenuti i preusmjeriti izvoz na tako daleka ili složenija tržišta. Kanadsko drvo se prvenstveno proizvodi prema sjevernoameričkim standardima, dok prekomorska tržišta često zahtijevaju drugačije kvalitete i izvan američke specifikacije. Dulje rute dostave, viši logistički troškovi i vrijeme potrebno za izgradnju novih komercijalnih odnosa dodatno usporavaju napore diverzifikacije, što će u konačnici utjecati na pojavu negativnih rezultata, ističu analitičari.
Domaći proizvodni kapaciteti su također pod pritiskom, posebno u Britanskoj Kolumbiji, ključnoj pokrajini za proizvodnju mekog drva. Tijekom proteklih 20 godina, dopuštena godišnja sječa (AAC) u pokrajini smanjila se za otprilike trećinu zbog izdvajanja šumskog zemljišta, temeljem širenja naselja o pravima starosjedilaca, ili zbog šteta od insekata i štetnika, odnosno zbog enormnih gubitaka od šumskih požara. Razina sječe je u nekim dijelovima Kanade pala za oko 50 posto, što je povećalo troškove – odnosno cijene trupaca i učinilo mnoge starije i tradicionalnije pilane neekonomičnima i neprofitabilnima. Stoga se očekuje kako će se kanadski šumarski i drvni sektor nastaviti smanjivati do 2030. godine, s padom kapaciteta pilana i rastućim utjecajem na ruralne zajednice. Treba istaknuti kako i Vlada uviđa sve ove promjene, stoga stavlja na raspolaganje mjere savezne potpore, uključujući jamstva za kredite i različite kampanje za promociju drva, poput inicijative za nabavu „Build Canadian“. Sve navedeno ima za cilj ublažiti pritiske na likvidnost kanadskih pilana te potaknuti domaću potražnju, ali strukturni i sada se može reći „nagomilani izazovi“ povezani s opskrbom drvom američkih kupaca sada predstavljaju najznačajnije teškoće. Svi bi htjeli ukloniti rezultate ovisnosti o izvozu u SAD, ali to se ne može promijeniti preko noći.