Novo znanstveno istraživanje iz Švedske otkriva značajno veću količinu pohranjenog ugljika u šumama nego što se dosad pretpostavljalo, s posebnim naglaskom na šumsko tlo, koje prema mišljnju eminentnih stručnjaka predstavlja jedno od najvećih prirodnih bogatstava u Europi. Navedeno otkriće ima važne implikacije za drvni sektor, ali i za buduće modele gospodarenja šumama.
Švedska studija, provedena na više od 200 šumskih lokacija, pokazuje da prirodne, netaknute šume pohranjuju i do 72 posto više ugljika od gospodarskih šuma. Ključno iznenađenje leži u činjenici da se najveći dio ugljika ne nalazi u drvnoj biomasi, već u šumskom tlu, koje može sadržavati i većinu ukupnih zaliha ugljika.
Za šumarsku industriju to otvara nove mogućnosti. Ugljik pohranjen u šumama može postati ključna ekonomska kategorija i novi prihod, kroz razvoj tržišta ugljičnih kredita, ali i kroz optimizaciju načina gospodarenja šumama. Neki stručni krugovi smatraju kako očuvanje starijih šuma i smanjenje intenziteta sječe mogu povećati ukupnu vrijednost šuma, ne samo kroz vrijednost drvne sirovine, već i kroz klimatske usluge.
Istodobno, rezultati ukazuju da intenzivno gospodarenje i čiste sječe dugoročno smanjuju kapacitet šuma za skladištenje ugljika, osobito u tlu, gdje se gubici teško nadoknađuju.
Slični trendovi prepoznati su i u Hrvatskoj, gdje stručne institucije prate zalihe ugljika u biomasi i tlu, no ova tema još uvijek nije dovoljno istražena niti operativno implementirana u na šumi baziranom sektoru. Trenutni fokus šumarske industrije i dalje je primarno na proizvodnji drvne sirovine, dok se potencijal upravljanja i trgovanja ugljikom tek počinje razvijati.
Za hrvatski šumarski sektor to predstavlja značajnu razvojnu priliku i izazov jer ne razini EU-a ne postoji jedninstvena šumarska politika, nego samo preporuke i okviri u obliku strategija. Uvođenje modela koji kombiniraju proizvodnju šumskih sortimenata i aktivno upravljanje zalihama ugljika moglo bi otvoriti prostor za dodatne prihode kroz tržišta ugljičnih kredita. Ipak, bez sustavnijih istraživanja i jasnih regulatornih okvira, primjena takvih modela u Hrvatskoj i zemljama JIE za sada ostaje ograničena.
Stručnjaci ističu kako bi buduće nacionalne strategije i politike trebale uključivati detaljnije praćenje pristnosti ugljika u šumskom tlu te prilagodbu gospodarenja kako bi se maksimalno iskoristio klimatski i ekonomski potencijal šuma.