Tisuće tona starog namještaja u Hrvatskoj budu samljevene i odložene na deponije jer ne postoji pravilnik o zbrinjavanju starog namještaja a ni mogućnost reciklaže. Čak i oni koji bi se htjeli baviti zbrinjavanjem te vrste otpada nemaju za to mogućnosti iako se čini da bi regulacijom odlaganja mnoge tvrtke mogle ostvariti profit, a ujedno bi se udovoljilo i zahtjevima ekološkog ponašanja. Samo u Zagrebu se npr. prošle godine sakupilo 57.000 tona glomaznog otpada, a iako ne postoje točni podaci koliko u okviru njega čini stari namještaj, procjenjuje se da je težinski riječ o udjelu od minimalno 20%. Kada se namještaj tretira kao otpad za odlagalište, cijena odlaganja tone jednaka je kao i za sav ostali otpad – 400 kuna po toni. Građani mogu na odlagalište ili u reciklažno dvorište dovesti besplatno stari namještaj, ali samo jednu prikolicu. Stari namještaj je inače veoma specifičan jer je tretiran relativno štetnim lakovima, bojama i ljepilom što onemogućuje reciklažu pretvaranjem u humus. Zbog istog je razloga i spaljivanje ekološki upitno. Pogon za reciklažu trebao bi uključivati odvajanje spužve, tkanine i metala, a zatim njihovu daljnju obradu. Međutim, strojevi su skupi i bez poticaja u obliku pravilnika koji bi osiguravao naknade pa se čini da je otvaranje takvih pogona neisplativo.