Kolumnist časopisa Drvo&Namještaj s milanskom adresom, Juraj Lončarić, analizira u Poslovnom dnevniku od 6.12. perspektive domaće drvne industrije. Odlični rezultati drvoprerađivača nas ohrabruju, ali sve će teže na tržištu opstati naš proizvođač koji kupuje poluproizvode po višim cijenama od ino konkurencije ili plaća bankama veću kamatu. Na 6. Kongresu pilanara održanom krajem listopada u Slavonskom Brodu, još su se jednom potvrdile dileme struke oko smjera razvoja prerade drva u Hrvatskoj. Fazno decentralizirana proizvodnja malih gospodarskih subjekta nova je paradigma suvremene drvoprerađivačke industrije, smatra Lončarić. U Hrvatskoj nemamo dovoljno iskustva u uspješnoj i dinamičnoj organizaciji takve proizvodnje. Zato se traže rješenja koja bi morala biti prioritetna zadaća institucija, ekonomske i šumarske znanosti, poduzetnika i njihovih strukovnih udruga. Istina, razvoj malih poduzeća deklarativno se jako glasno podržava. Lokalno umrežavanje prvi je korak za poduzeća koja su sada rasprostranjena u svim šumovitim krajevima Hrvatske. Jedan od primjera vrijedan pozornosti je fazna neusklađenost kapaciteta malih i srednjih poduzeća prerade masivnog drva, gdje imamo prekomjeran broj pilanskih kapaciteta, a manjak kapaciteta umjetnog sušenja, grube i fine strojne obrade punog drva. Istina je da se piljena građa ekstra kvalitete (slavonski hrast) dobro prodaje u izvoz. No, što ćemo s piljenicama drugog ili trećeg razreda kvalitete koju ino tržišta sve manje traže? Izvoz piljenica nije rješenje, nego je potrebno rast i razvoj u malim poduzećima prerade masivnog drva usmjeriti vertikalno, prema višim fazama izrade, prema većem stupnju dovršenosti i s većim sadržajem dodane vrijednosti. U EU čak u 110.000 poduzeća radi više od 900.000 ljudi, zaključuje Lončarić.