Dok drvna biomasa postaje sve važniji europski i svjetski energent, u Hrvatskoj se kroz medije sve češće otvara tema upravljanjem šumskim resursom, odnosno šumskom biomasom koja preostane u gospodarenju državnim šumama, dok se njena proizvodnja iz privatnih šuma, koje čine 22% svih šuma u državi, uopće ne spominje u strateškim dokumentima. Trenutno se govori o cca. 700.000 m3 raspoložive biomase koja se na tržište plasira preko Hrvatskih šuma, odnosno njihove kćerinske tvrtke Šumska biomasa d.o.o.. Mnogobrojni kritičari upozoravaju na činjenicu da ta tvrtka nije obveznik javne nabave i da se cjelokupni postupak prodaje biomase provodi netransparentno, dok domaći drvoprerađivači koji su i sami jako zainteresirani za kupnju biomase od Hrvatskih šuma, budući da im treba za dopunu njihovih energetskih postrojenja, upravo ovih dana upozoravaju da je na posljednjem natječaju za prodaju biomase njena cijena u usporedbi s prethodnim godinama zapravo porasla za čak 17%. S jedne strane, strukovne udruge proizvođača peleta i briketa skreću pozornost na tehnička i komercijalna pitanja kao i uopće dostupnost biomase, jer bez takve sirovine ne mogu nastaviti sa svojom proizvodnjom koja je 90% usmjerena na izvoz. Istovremeno, udruge poslodavaca u šumarstvu upozoravaju da su poslovi s biomasom izvor mnogih netransparentnih postupaka i čak kriminala. Zoran Posarić, direktor tvrtke Abies, upozorava da Šumska biomasa d.o.o. sklapa milijunske poslove samo s “odabranim” izvoditeljima te od tvrtke-majke HŠ kupuje energetsko drvo kraj panja u šumi te tako izbjegava javnu nabavu. Posarić također dvoji u isplativost izvoznih poslova s usitnjavanjem sječke te njezin 100%-tni izvoz u Austriju, Sloveniju ili Mađarsku zbog velikih transportnih troškova. S druge strane, Večernji list smatra da novoj Vladi nije stalo do biomase i domaćih energenata jer prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, ujedno zadužen za energetiku, ne spominje drvnu biomasu kao strateški prioritet. Večernji list također upozorava da tvrtke u EU koje proizvode energiju iz fosilnih goriva plaćaju visoke penale te stoga moraju i do 50% proizvodnje energije supstituirati sječkom, peletima i drugom drvnom biomasom, što je slučaj i u slovenskom Trbovlju koje se s ugljena djelomično prebacilo na potrošnju i loženje sječke koju kupuju upravo u Hrvatskoj.